Pripreme za školu...

Mišljenja oko ove teme su vrlo oprečna: jedni kažu da dijete ne treba maltretirati prije škole i pustiti ga da nauči i savlada osnovne stvari sa drugarima, dok drugi tvrde da sa djetetom treba raditi i spremiti mu teren za ono što ga čeka! Moja su iskustva različita: prije polaska u školu kćerka je naučila oba pisma, znala je čitati i računati do deset...Sin nije imao pojma, tek nešto osnovno što je podrazumjevalo bojanje, crtanje,  umio je napisati tek poneku riječ, kao što su: mama, tata, baka, djeda, svoje i sekino ime... Polazak u školu moje ćerke bio je određena vrsta stresa, o dosadi da i ne govorim! Dok su druga djeca učila prva slova, krive i prave, ona je već sastavljala rečenice! Druga su djeca "ispjevavala" dok čitaju, ona je čitala iz daha...Problem sa njenim odbijanjem da radi gradivo koje zna, i muka učiteljice da je natjera da radi teško su mi padale i bilo je potrebano mnogo truda da joj objasnim da mora da piše domaći iz krivih i pravih, te slova A! Sin nije znao mnogo, ne zato što je ograničen, ili nešto slično, već ja nisam željela da ponavaljam istu grešku dva puta! Boravak na nastavi njemu je bio zabava, radio je u grupi, radovao se svakom štriku, ili ocjeni... E, sada...

kakav savjet da vam dam? Nađite neku sredinu! Ono što dijete prije škola mora da zna je koordinacija pokreta kod crtanja, i bojanja, raspoznavanje slova ( barem onih osnovnih), i brojeva! Posebno na šta treba obratiti pažnju je da se godinu dana prije dijete pripremi u smislu zauzimanja stava prema njemu kao prema odraslijem i savjesnijem, da se prestane tepati, i da se djetetu što više čita u cilju razvoja mašte, što je za neke predmete vrlo bitno!  Shvatit nastavu u igri kao samo igru, nemojte ni pod razno, jer to zapravo  nije! Sam problem tog stava nalazi se u nekim kasnijim razredima ( već u petom) kada dijete počne da dobija "ozbiljne" jedinice, pitajući se: Šta se desilo sa učiteljicom? Zašto nam daje kečeve? Gdje su leptiri, i smajlići? Dakle, ako je nastava uz igru, ne mora značiti da nema opisnog objašnjenja kako se dijete snašlo, i vjerujte: jako je važno da uče i rade! Sve drugo ide samo po sebi, pa tako i rezultat! Svima vama kojima djeca od iduće godine kreću u školu dala bi samo jedan savjet: počnite polako da radite sa njima, njih čeka testiranje, provjera psiho- motoričkih sposobnosti, crtajte ( uzmite djetetovu ruku u svoju i učite ih kako se crta i boja), i čitajte dovoljno da znaju da nauče da se izražavaju, slažu padeže, i riječi u rečenici... Ono što nikada ne smijete da zaboravite jeste da su neka djeca željna znanja, neka nisu, ali ne mora da znači da neće postići zavidne rezultate! Ti rezultati ovise samo o tome koliko ćete učestvovati kao roditelj u savladavanju istih, i djetetu biti podstrek na rad! Volim vas!!