.jpg)
Bezbrižni dani u klupi osnovne škole sve su bliži kraju! Kada se vratim u nazad, mnogo godina u nazad, sjetim se upisa u srednju školu, i treme koju sam osjećala, straha od neuspjeha, i iščekivanja rezultata prijemnog ispita! Sada me čeka isto to, samo u aranžmanu moje starije ćerke! Nekako mi se čini da su naše generacije imale jasnije ciljeve, želje, i određene afinitete prema eventualnom budućem zanimanju, a možda se i varam! Možda smo samo imali uži izbor svega, pa tako i srednjih škola! Današnja djeca kao da nemaju određenu viziju ničega, pa tako ni želje koju bi školu pohađali! Svakodnevno promjenimo neku novu školu,dileme, trileme, nejasna obrazloženja zašto neće tu, i još nejasniji argumenti zašto se vidi baš u toj drugoj, sve više zbunjuju i djecu i roditelje! A školske ustanove? Toliko malo rade na tome da pomognu djetetu u odabiru onog zanimanja za koje imaju najviše afiniteta, i najviše mogućnosti pri budućem ostvarenju uspješnog čovjeka. Odštampane knjige sa ponudama i uslovima upisa, te broju prijemnih kandidata, kruže iz ruke u ruku, i od mnoštva zanimanja koje se u njoj nalaze, meni u oko upade samo jedno! Savjetnik za roditelje, koji kaže:
- nikako ne nametati djetetu svoju volju pri odabiru škole:
- upisati školu za koju djete ima najviše afiniteta i talenta
- ne mješati se i ne spriječavati dijete ukoliko želi određeno zanimanje
- odabrati školu u odnosu na psihofizičke sposobnosti, te do tada pokazan uspjeh u savladavanju gradiva
