Staša...

Ugasio se jedan mladi život, jedan pupoljak koji se nikada ne rascvjeta... i to smatram velikim gubitkom, ne samo za roditelje, nego za sve nas, cijelo čovječanstvo! Svaki put kada utihne mlado srce u grudima, imamo nadu manje u nečije sutra! Ipak, sve dok žive u dušama našim, i caruju našim mislima živjeće... Mene raduje jer znam da je ta duša otišla negdje gdje nema boli, zla, loših i podlih ljudi koje nikada spoznati neće, a prije svega jer je ostala čista i nedužna! 

Nećemo zaboraviti... Stašu!!!