PRIJATELJI DJETETA...


ČOVJEK JE NAJVIŠI KADA SE SAGNE DA

POMOGNE DJETETU- PREDSJEDNIK NICKSON


Gordana Vuksanović- Momčilović
Tivat, Montenegro
Želiš li biti u mislima djeteta sutra, trebaš biti sastavni dio njegova života danas!- Ajzenhauer Ovaj sam Blog namijenila našima najmlađima, njihovim roditeljima i svima onima koji će to tek biti, ili jednostavno vole dječiji svijet! Želim sa Vama da podijelim svoja roditeljska iskustva, probleme, strahove, i naravno sve svoje radove! Nadam se da ćete uživati i biti sastavni dio RADOSTI U OKU, hvala dragi moji prijatelji!!!

18.5.10.

Djeca leptiri

Vidjevši nešto o čemu do nedavno nisam znala ništa, a iznenađena o koliko se teškoj bolesti radi, sa kojom žive naša djeca, odlučih da Vas uputim u istu! Sigurna sam da ste nekada čuli za bolest koju u narodu nazivaju "Djeca leptiri", ali koliko znate o tome teškom, ili skoro neizlječivom kožnom oboljenju! Ja sam znala malo, zapravo ništa, što me ponukalo da potražim i proučim ovu bolest malo detaljnije, pa ću informacije skinute sa Bloga Deca Leptiri podjeliti sa Vama:

Decu leptire svaki dodir boli.
 
Verovatno ste imali priliku čuti ovaj slogan, ali možda vam nije bilo sasvim jasno šta to znači.
Deca leptiri boluju od retke i teške genetske bolesti koju karakteriše jak bol pri svakom dodiru zbog preterane osetljivosti kože.
Obolele od ove bolesti može zaboleti i najobičniji zagrljaj, a pomoći im možemo pravim pristupom i ako pokažemo da smo bez predrasuda.

17.5.10.

Dear Mr Jesus - Kelsey Briggs

16.5.10.

Kako pametno napisa Momo Kapor...

                                                               Pubertet


U moje vreme, dok još nije bio pronađen pubertet, nismo ni znali da smo u kriznim godinama. Stiskali smo prstima prištiće po licu i mazali kosu brilijantinom.
Fotografije golih dama bile su prava retkost i mogle su se videti jedino u knjizi doktora Aleksandra Kostića Polni život, u kojoj su jedan bezlični muškarac i jedna razbludna gospođa isprobavali čudne gimnastičke poze, potpuno ravnodušnih lica.
  U moje vreme, seks je bio čista propaganda, mada smo svi pomalo lagali kako već posedujemo neka iskustva. Ko je već spavao sa nekom devojkom, bio je najslavnija ličnost u čitavoj gimnaziji. Možda smo se i osećali pomalo neobično, ali niko nije smeo da prizna da je u pubertetu, a još manje su to primećivali naši roditelji, kojima je bilo glavno da smo siti i obuveni. U moje vreme, dakle, pubertet još nije bio pronađen.
Na jednog mog prijatelja, Dalmatinca, vikao je otac:
"Ćaća, ne moj vikat' na mene! Ja san u pubertetu...!
"Budi di oćeš - odgovorio je otac - samo da si mi do deset uri doma!"
Danas dečaci i devojčice izlaze iz kuća u to vreme.
Da me pitate kako sam preživeo pubertet i ostao zdrav i čitav, zaista vam ne bih umeo objasniti. Danas je lako biti u pubertetu. Prema deci u tom prelaznom periodu ponašamo se na naučnoj bazi, kao prema malim pacijentima. Svi se brinu da im ne ostanu traume. Psssst! On je u pubertetu! Još malo i dečacima će se na lekarski recept dodeljivati prve ženske, a tom svečanom činu verovatno će prisustvovati oba roditelja i dežurni psiholog. Pa opet, nikad više gej populacije.
  U moje vreme, dok još nije bio pronađen klimakterijum, žene u izvesnim godinama mislile su da ih glava boli zbog premorenosti. Jesu li naše bake iznenada menjale frizuru i navlačile prozirne spavačice da ponovo privuku svoga muža, koji je počeo da zapostavlja bračne dužnosti? Danas, kad svako broji orgazme, pitam se da li je ikada moj deda pitao moju baku da li joj je bilo lepo?
"Je li ti bilo lepo?"
Gospode!