PRIJATELJI DJETETA...


ČOVJEK JE NAJVIŠI KADA SE SAGNE DA

POMOGNE DJETETU- PREDSJEDNIK NICKSON


Gordana Vuksanović- Momčilović
Tivat, Montenegro
Želiš li biti u mislima djeteta sutra, trebaš biti sastavni dio njegova života danas!- Ajzenhauer Ovaj sam Blog namijenila našima najmlađima, njihovim roditeljima i svima onima koji će to tek biti, ili jednostavno vole dječiji svijet! Želim sa Vama da podijelim svoja roditeljska iskustva, probleme, strahove, i naravno sve svoje radove! Nadam se da ćete uživati i biti sastavni dio RADOSTI U OKU, hvala dragi moji prijatelji!!!

7.9.10.

Ali... Ja želim:


Prije svega primjetićete da sam ovu temu pisala plavim slovima! Zašto? Jer želim da na ovu temu dooobrooo obratite pažnju!!! Naročito roditelji sa mlađom djecom; dođe vrijeme kada se nađemo pred dilemom šta sa aktivnostima van kuće i vrtića, ili škole! Toliko je mnogo sekcija,  i djeca imaju mnogo više mogućnosti pri izboru nego neke ranije generacije! Sjećam se kada sam bila školarac ono što se nudilo djeci kao vanškolska aktivnost bile su pojedine sportske aktivnosti, muzička škola, i eventualno neka od plesnih sekcija! Na svu sreću kako su nam nametali savremenost, tako se i to mijenjalo pa je sada izbor tih aktivnosti zaista širok! Djeca imaju priliku da se ostvare u svemu za šta misle da imaju afiniteta, šta vole, ili im pobudi interesovanja! 
Da bi dijete u određenoj sekciji imalo sto postotni uspjeh, i na istu odlazilo sa osmjehom na licu, roditelji treba da se ponašaju po određenim normama koje će u ovom slučaju ići isključivo djetetu u prilog! Odnosno; prije nego li upišete dijete na neku sekciju analizirajte koliko je ono zaista za to talentovano, i zainteresovano!!! Posmatrajte dijete kako se u kući ponaša, šta najčešće radi, i pričajte sa njim, na osnovu toga ćete donjeti najbolji izbor, i sigurno nećete pogriješiti! Vanškolska aktivnost djetetu treba da bude razbibriga, radost i na istu mora odlaziti sa puno volje, a nikako mrzovoljno ili ne daj Bože uplakano, pod parolom: MORAŠ!!!

6.9.10.

Šta kada...????

Nije rijetka pojava da dijete odbija vrtić, i počinje pokazivati određenu vrstu ponašanja koju do samog polaska u istu ustanovu nismo primjećivali! Većina djece prvih nekoliko dana manifestuje doživljaj vrtića kroz ponašanje! Neki to čine negacijom, drugi vezivanjem za jednog od roditelja, treći čestim izgovorom da ih nešto boli, poneko se dijete vadi na suze i plač, i sve su te reakcije zapravo očekivane i normalne pri susretu sa nepoznatom sredinom! Djeca se pri prvom kontaktu sa vrtićem, i ostalom djecom osjećaju nesigurnima, vrijeme koje provedu bez roditelja ( naročito djeca vezana za njih) čini se dugo, beskonačno i treba imati mnogo strpljenja, te sudjelovati u riješavanju novonastale situacije! Osnovna greška koju roditelji prave jeste prepričavanje stanja pred djetetom, sažaljevanje djeteta, i prihvatanje ponašanja! Ono što u tom trenu roditelj ne vidi i o čemu ne razmišlja jeste da će dijete jednoga dana imati obavezu koju neće moći odbiti, gdje će morati provoditi vrijeme, a to je škola! Dijete kom se olako dozvoli da nametne negaciju vrtića stvara u svojoj glavi jednu nerealnu sliku na osnovu koje će sve buduće obaveze pokušati eskivirati uz pomoć dobrog provjerenog trika! Obaveza roditelja prije svega je da prepozna neobično ponašanje, i pronađe metod da to ponašanje kod djeteta iskorijeni! Mislim, najlakše je ići linijom manjeg otpora pa popustiti nad djetetovim hirom i dozvoliti mu da nametne svoje ponašanje bez obzira što smo podsvjesno sigurni da ne treba tako! Kroz odrastanje djeca se služe raznim oblicima manipulacije roditeljima, i primjenjuju ih svaki put kada im nešto ne odgovara! Taj vid manipulacije može biti odbijanje hrane, često bezrazložno plakanje, bacanje po podu, agresivno ponašanje, stezanje majke za suknju, pa do extremnih slučajeva poput povraćanja, gušenja, oponašanja neke vrste napada bijesa, panike!

5.9.10.

Mane i prednosti vrtića...

Moja djeca nikada nisu htjela ići u vrtić, odnosno, kćerka je krenula čitavih sedam dana, i odustala, a sin nije ni toliko! Na moju veliku žalost!! Pristalica sam vrtića, i smatram da djecu sa nevršenih 4 godine treba upisati u vrtić! Prije svega zbog same socijalizacije sa ostalom djecom, potom sticanja navike ustajanja ujutro, što je dobra priprema za školu, stvaranje radnih navika, i privikavanje na vrijeme provedeno van kuće! Vrtić je ustanova edukativno zabavnog karaktera, u kojoj djeca razvijaju svoje psiho- fizičke sposobnosti, motoriku, i pripremaju se za neke osnovne školske obaveze! Nije slučajno zašto se predškolska grupa zove upravo tako, dakle, djeca se pripremaju za predstojeće školske obaveze... U svakom pogledu vrijeme provedeno u vrtiću korisno je i djeci i majkama! Djeca stiču nove prijatelje, sa kojima  će pohađati i osnovnu školu, nauče na život u zajednici, i kako se ponašati prema drugu i drugarici! Odlična priprema na neke godine koje slijede, a koje su prepune obaveza! Sjećam se kako je teško bilo mom sinu kada je dospio u odjeljenje među djecu koja su se poznavala iz vrtića! On je tu bio outsider, jedan od malobrojnih koji u vrtić nije išao, i teško je sklopio nova poznanstva! Kada bi mogla vratiti vrijeme nazad, to bi bila moja prva greška koju bi ispravila... Često se od roditelja može čuti: Vrtić ili škola mi je pokvario dijete!!!!- Hmmm, moja su djeca velika, kćerka je srednjoškolac, i ne mogu reći da je i jedno od njih dvoje "bolovalo" od tog sindroma! Ipak, to su neki sitni propusti u roditeljskom ponašanju, koje je najlakše pripisati edukativnoj ustanovi! Djeca se po nekom nepisanom pravilo ponašaju po principu kopiranja osobe kojoj nisu slični, pa tako uglavnom imaju primjer u svojoj neposrednoj blizini drugog djeteta kom se podsvjesno dive, ma koliko to dijete nije savršeno! Često se to manifestuje identičnim ponašanjem, možda psovkama, mangupisanje... Ipak, ono što je prvoshodno važno kada primjetimo takav vid ponašanja, a koji nam se pri tom ne sviđa, jeste da ga u samom staru korigujemo, jer su to prvi signali da je dijete povodljivo, i da će kasnije imati za primjere mnogo teže, i ozbiljnije slučajeve!  Roditeljski dom oaza je za sve lijepo što dijete nauči, ali je i mračni tunel iz kog dijete crpi sve naše poganluke! Roditelji, i odrasle osobe koje u taj dom dolaze, treba da budu djetetu smjernica ispravnog ponašanja, govora, manira, rezona u donosu na druge ljude! Putokaz koji će dijete usmjeriti na pravi put odrastanja... Dakle, ako psujete i dijete će da psuje, ako se ponašate bahato i ono će biti bahato, ako ne pokazujete poštovanje prema ukućanima, možete očekivati upravo isto od djeteta, ako se prema starijima odnosite na rđav način, doživjećete to od djeteta jednog dana! Djeca su  "mali mozgovi, ali veliki upijači", i sve što ih okružuje, ili što čuju, djeca memorišu i pohranjuju u svoju bazu podataka! Vremenom podatci izađu na površinu i tada bude kasno! Sve navike odrasli prenose na svoju djecu, od nekih malih, skoro neprimjetnih stvari, do onih vezanih za karakter, ili manir! Djeca od odraslih nasljeđuju ukus prema muzici, stav prema umjetničkim djelima, i na taj način razvijaju prve afinitete! Izbor emisija koje se u kući gledaju u mnogo čemu utiče na razvoj psihe djeteta, na njegovo osnovno obrazovanje, pa samim tim određuje kakvo će dijete jednog dana biti čovjek! Od ranog djetinjstva važno je djeci usaditi osjećaj za prave vrijednosti, ne dozvoliti sebi da se pred djetetom ponašamo prostački, i da nam sastavni dio dana bude nešto zbog čega ćemo se sutra stidjeti i pitati se: Gdje si to naučio? Zabluda je da djeca u vrtiću stiču manire, djeca u vrtiću manire djele sa ostalom djecom, a ti su maniri stečeni u roditeljskom domu! Ono što sigurno nauče jedni od drugih jesu neke "cake", "fore" ( da se izrazim žargonski), nešto što je njima u trenutku zanimljivo, ali nikako  generalno ponašanje! Za to su zaduženi roditelji!!! I upamtite; vrtić nije odgojno vaspitna, već obrazovna ustanova! Vrtić nije zadužen za vaspitavanje naše djece, to je dužnost roditelja, niti vaspitačica može i smije da zamijeni majku i primjenjuje vaspitne mjere! Vrtić je mjesto gdje se djeca druže, uče prva slova, slažu prve kocke, razvijaju motoriku, pripremaju se za život u zajednici sa ostalom djecom! Roditelj je vaspitač, vodič kroz odrastanje, smjernica koju dijete treba da slijedi, i upravo ponašanje roditelja dijete će kopirati! Zato, svaki put kada pred djetetom opsujete, ili se ne ponašate primjerno, očekujte sutra od tog malog bića isto ponašanje! Muzika koju slušate, filmovi koje pred djetetom gledate, emisije koje su svakodnevno prisutne u vašem domu, stav prema drugim ljudima, odnos prema prijatelju, pozorištu, hrani, vaše dijete gradi u ispravnog ili djelimičnog čovjeka, možda čak prostaka! I na kraju, upamtite: dijete u vrtiću provede četiri sata, a u kući dvadeset...