Da rastem i narastem...

Dijete; ne postoji definicja ove imenice, ali postoji niz divnih pridjeva koji ova imenica opravdava svojim ponašanjem, ljubavlju, radošću koju nam nesebično pruža! Nije uvijek tako, znam... Vremena su teška, novčana situacija i sve što nas svakodnevno pritišće utiču na sve u nama, ali voljeti dijete, brinuti o njemu, čuvati ga... naša je jedina obaveza! O nama ovisi kakvo će to dijete sutra biti Čovjek... volim tu riječ, tako gordo zvuči! Biti Čovjek ne znači razlikovati se od životinje! Biti Čovjek čast je i nešto što treba da nosimo kroz život sa mnogo ponosa i dostojanstva, a čovjekoljublje osnovno osjećanje da bi Čovjek u nama imao argumente! Dijete u Čovjeku, ili Čovjek u djetetu, ne zavisi od djeteta, već od nas odraslih! Kakav primjer dajemo našoj djeci? Zapravo, mi nemamo vremena za to, jer nas more neke druge, mnogo "važnije" brige, ali jednog dana kada to dijete stasa u Čovjeka sigurno ćemo se zapitati: kada si postao takav- va? Dok smo gledali u neko drugu stranu, baveći se svojim sebičlukom, i sopstvenim mukama, dijete je postalo "takvo"...ne svojom krivicom!