Ali... Ja želim:

Prije svega primjetićete da sam ovu temu pisala plavim slovima! Zašto? Jer želim da na ovu temu dooobrooo obratite pažnju!!! Naročito roditelji sa mlađom djecom; dođe vrijeme kada se nađemo pred dilemom šta sa aktivnostima van kuće i vrtića, ili škole! Toliko je mnogo sekcija,  i djeca imaju mnogo više mogućnosti pri izboru nego neke ranije generacije! Sjećam se kada sam bila školarac ono što se nudilo djeci kao vanškolska aktivnost bile su pojedine sportske aktivnosti, muzička škola, i eventualno neka od plesnih sekcija! Na svu sreću kako su nam nametali savremenost, tako se i to mijenjalo pa je sada izbor tih aktivnosti zaista širok! Djeca imaju priliku da se ostvare u svemu za šta misle da imaju afiniteta, šta vole, ili im pobudi interesovanja! 

Da bi dijete u određenoj sekciji imalo sto postotni uspjeh, i na istu odlazilo sa osmjehom na licu, roditelji treba da se ponašaju po određenim normama koje će u ovom slučaju ići isključivo djetetu u prilog! Odnosno; prije nego li upišete dijete na neku sekciju analizirajte koliko je ono zaista za to talentovano, i zainteresovano!!! Posmatrajte dijete kako se u kući ponaša, šta najčešće radi, i pričajte sa njim, na osnovu toga ćete donjeti najbolji izbor, i sigurno nećete pogriješiti! Vanškolska aktivnost djetetu treba da bude razbibriga, radost i na istu mora odlaziti sa puno volje, a nikako mrzovoljno ili ne daj Bože uplakano, pod parolom: MORAŠ!!!
U svakom drugom slučaju, pokušaj možete smatrati propalim! Kao i sve u životu najbolji rezultati dobijaju se samo ako se nešto radi iz ljubavi i trudom, i zato oslušnite šta Vaše dijete želi, a ne šta Vi njemu želite! Nema ništa gore od suzbijanja talenta u tom malom biću, i nametanja nečega za šta dijete nema interesovanja, ili nije nadareno! U našem narodu često je prisutan sindrom muških i ženskih sportova, ili sekcija! Tako je sramota da nam sinovi pohađaju časove plesne škole, pa ih očevi na silu tjeraju na fudbal, ili rukomet! Ili, kćer ima afinitet prema bacanju kladiva, ali ne: ona mora da svira klavir, iako se prema dirkama odnosi kao prema kladivu! Zašto je sramota da sinčina bude plesač? Zar najbolji baletan svih vremena Miša Barišnjikov nije zaradio milijarde na vrhovima prstiju, bio suprug, otac, a sada i djeda?! Izbor aktivnosti treba prepustiti djetetu, i isključivo djetetu, jer ono će ići na te aktivnosti, a ne roditelj! Lijepo je gledati Novaka Đokovića kako se lomi po terenu, ali nažalost ne možemo svi biti Nole, ili Jelena J! Zato nam dijete možda lijepo crta, ili pjeva! Možda ima blistavu budućnost u strijeličarstvu, ili stolnom tenisu! Ako ne voli gitaru, možda će mu se više dopasti truba, ili flauta... Možda mu se dopada modelarstvo, ili jedriličarstvo!? Izrada maketa aviona, ili pokaže ljubav prema nebu pa jednog dana ode u padobrance!? Da li dijete lijepo piše? E, to su zaista posebni ljudi! Kažu da je Bog bio nesebičan kada je piscima dijelio maštu i znanje, želju za učenjem i spoznajom svega što ih okružuje! Ja mogu reći da je tako! Sport, koji god da jeste iz mladog čovjeka izvlači najbolje i gradi čvrste stubove za budućnost! Ples u mladom biću budi osjećaj za ritmiku, skladnost u kretanju, pravilno držanje tijela, ljubav prema muzici! Muzika sama po sebi, iz svakog od nas, pa tako i mališana, izvlači osjećanja, bilo da su razdragana ili ona sjetna, nostalgična, dakle: budi u ljudima čula, rađa i određuje muzički ukus! Zašto ovo pišem? Sada ću Vam ispričati: Moja je kćerka sada srednjoškolac! Od šestog razreda osnovne škole govorila je da će upisati srednju muzičku, smjer solo pjevanje! Završismo deveti razred i dođe vrijeme predaje dokumenata za upis u srednju! Njen otac se nije slagao da dijete upiše srednju muzičku, pod obrazloženjem da je to glupost, i da u životu neće biti ništa! Došao je dan upisa, i mi predamo papire u turističku ( po metodi: kud svi tu i mali Mujo)! Dijete nesrećno i mrzovoljno, ali nema izbora! I zamislite čuda: unatoč jako dobrom uspjehu, ne prime je... Nakon dva dana nazovem srednju muzičku školu ( bez njihovog znanja), i na moju veliku radost doznam da traže još jednog solo pjevača! Prijavim kćer, odvedem je na testiranje pjevačkog dijela, na kom je briljirala i ostavila profesoricu bez daha! Potom položi prijemni, i eto nas na početku realizacije njenog sna! Jedno veče dobih potvrdu da sam uradila pravu stvar: okupana, izađe iz kupatila sa osmjehom na licu i reče mi: Jedva čekam jutro... da idem u školu!!! Mislim da sam doživjela najveći uspjeh o kom svaki raoditelj sanja! Zato: slušajte želje Vaše djece, naučite njihove talente, afinitete! Ne oglušujte se i ne namećite im ništa što ste Vi kao mladi željeli, ili o čemu ste sanjali! Dijete se ne podiže liječenjem propalih ambicija roditelja, njihovim prekinutim snovima! Svako je dijete individua sa samo njemu shodnim i predodređenim talentima, i ništa nije slučajno! Najveći uspjeh je kada prepoznamo talenat u djetetu i zajedničkim snagama ga razvijamo ka uspjehu, sa osmjehom na licu! Ima dosta Mijatovića, Savićevića, Đokovića, ali nema Pogorelića, Milenkovića, nema Barišnjikova ili Da Vinčija, i plaši me da će ih sve manje i biti! Nije problem što nam veliki talenti odlaze, problem je što sputavamo rađanje nekih novih nametanjem djeci nečega za šta rođena nisu! Neka oni sami izaberu koji će od ovih velikana jednog dana biti... Voli Vas Story!