POVRATAK KUĆI

- Zbogom divna planeto i  svi divni ljudi na njoj. Nikada vas neću zaboraviti, ni kada budem star!- Ivana otrča do obližnjeg žbuna i ubra veliki šareni cvijet.

- Za uspomenu!- Svoj postupak objasni Zenu koji je posmatrao šta radi.

 I posljednji član posade je ušao i sada su bili spremni za poletanje. Vezali su im male pojaseve za slučaj nemirnog poletanja. Letjelica je bila prostrana i svaki član imao je svoje sjedalo i svoj mali monitor sa kojeg su posmatrali ono što ih okružuje. Mnoštvo lampica se upali, poneka vrata se sama zatvoriše, odjednom jak huk motora zapara im uši. Kroz male otvore mogli su da vide kako se prašina i lišće kovitla u krug. Grane na obližnjem drveću njihalo su se snažno kao da će se polomiti. Letjelica poletje uspravno ka vasioni. Ubrzo je planeta bila malena tačkica koja se jedva nazirala. Nina je držala brata za ruke. Ivana je svoga grlila. Konačno idu kući, svojim majka, očevima, bakama, djedama, svojim navikama. Kakvo je to iskustvo bilo!? Bila je ovo avantura koja će ih još jače vezati. Nešto o čemu će cijeli život pričati. Njihova tajna koju nikada nikome otkriti neće, koja će ih spajati u njihovom vječnom prijateljstvu.

- Zbogom dobri Wizarde!

- Zbogom divna planeto BERBEN!