.jpg)
Kosa mu je bila čupava i skupina se nasmija njegovoj smiješnoj glavi. Starac mu pokaza rukom na fotelju i dijete ponovo sjede na svoje mjesto. Skupina podiže ruke visoko prema staklenom stropu i poče da izgovara neku molitvu, i starac Wizard, takođe. Pogleda uprtog u plafon, sa strjepnjom je iščekivao šta će se dogoditi. Gledao je malo u vračeve, malo u plafon i primjeti da se velika, staklena kupola počela razdvajati. Što su oni glasnije govorili, to se kupola više razdvajala. Već je mogao da vidi i golo, zvjezdama posuto nebo. Njihova molitva sve je više ličila na neku ritualnu himnu i cijela dvorana orila se od te čudne pjesme. Kupola je nestala i u dvorani nastade tišina. Sva čula su mu se stopila u jedno, u iščekivanju sljedećeg događaja. Velike plave oči, bile su mu još veće tako razgoračene. Malene usne poluotvorene, ušiju naćuljenih kao u zeca, nije znao šta čeka.
Ništa se nije čulo, osim tihog šuškanja haljina. Visoko, iznad njihovih glava primjetio je veliku, sjajnu tačku. Bila je nalik zvijezdi! Najsjajnijoj zvijezdi koju je ikada vidio. Što je duže gledao, sve mu se više činilo da se spušta prema njima. Svjetlost je bivala sve jača i bliža. Čudna skupina nije skidala pogled sa neba, u sebi mrmljajući neke nejasne, nerazgovjetne riječi. Jedino je starac Wizard ćutao, ruku sklopljenih preko grudi, kao u nekoj molitvi, glave oborene u sjajne, podne obloge. Neobična zvijezda u koju su gledali, pretvori se u snažan prasak, bacajući u sjenu sve što se nalazilo u nebeskom prostranstvu koje je gorilo kao da je neko upalio na hiljade rasplamtjelih baklji. Neočekivan udar kroz dvoranu, natjera dijete da pokrije rukama svoje lice. Jaka svjetlost koja se prožimala naokolo, onemogućavala je da vidi šta ili ko je sletio među njih. Provirio je bojažljivo kroz prste i ugledao ženu kako stoji nasuprot starca Wizarda. Dodirivala mu je lice. Ono što je potom uslijedilo, iznanadilo je Aleksu više nego i jedno čudo koje je vidio od kada je stigao na brod STARS. Od onoga pogrbljenog, ubogog, slijepog starca nije bilo ni traga. Ostala je samo njegova haljina koju dijete prepozna. Pred njima je stajao mlad, prav i ni malo ružan muškarac. Prepoznao je Zenove crte lica! Muškarac se sagnu na koljena pred ovom tajanstvenom ženom i poče da ljubi rubove njezine haljine. Bila je to najljepša haljina koju je dijete ikada vidjelo, prelivena raznim bojama koje su se slivale jedna preko druge. Prelijevale su se tako da je izgledalo kao da igraju pri svakom njenom pokretu. Visokog okovratnika, koji joj je sezao skoro preko cijele glave, ličila je na neku vladaricu ili kraljicu iz dječijih bajki. Bila je vrlo slična Izi, mada mnogo ljepša, ili se to Aleksi samo učini. Možda su njihove žene sve slične jedna drugoj. Na njega niko nije obraćao pažnju, i on se nakašlja tiho ne bi li ga iko primjetio. Onaj muškarac, koji je do maloprije bio starac Wizard, okrenu se prema djetetu. Potpuno je zaboravio na dječaka kojeg je poveo sa sobom.
Ništa se nije čulo, osim tihog šuškanja haljina. Visoko, iznad njihovih glava primjetio je veliku, sjajnu tačku. Bila je nalik zvijezdi! Najsjajnijoj zvijezdi koju je ikada vidio. Što je duže gledao, sve mu se više činilo da se spušta prema njima. Svjetlost je bivala sve jača i bliža. Čudna skupina nije skidala pogled sa neba, u sebi mrmljajući neke nejasne, nerazgovjetne riječi. Jedino je starac Wizard ćutao, ruku sklopljenih preko grudi, kao u nekoj molitvi, glave oborene u sjajne, podne obloge. Neobična zvijezda u koju su gledali, pretvori se u snažan prasak, bacajući u sjenu sve što se nalazilo u nebeskom prostranstvu koje je gorilo kao da je neko upalio na hiljade rasplamtjelih baklji. Neočekivan udar kroz dvoranu, natjera dijete da pokrije rukama svoje lice. Jaka svjetlost koja se prožimala naokolo, onemogućavala je da vidi šta ili ko je sletio među njih. Provirio je bojažljivo kroz prste i ugledao ženu kako stoji nasuprot starca Wizarda. Dodirivala mu je lice. Ono što je potom uslijedilo, iznanadilo je Aleksu više nego i jedno čudo koje je vidio od kada je stigao na brod STARS. Od onoga pogrbljenog, ubogog, slijepog starca nije bilo ni traga. Ostala je samo njegova haljina koju dijete prepozna. Pred njima je stajao mlad, prav i ni malo ružan muškarac. Prepoznao je Zenove crte lica! Muškarac se sagnu na koljena pred ovom tajanstvenom ženom i poče da ljubi rubove njezine haljine. Bila je to najljepša haljina koju je dijete ikada vidjelo, prelivena raznim bojama koje su se slivale jedna preko druge. Prelijevale su se tako da je izgledalo kao da igraju pri svakom njenom pokretu. Visokog okovratnika, koji joj je sezao skoro preko cijele glave, ličila je na neku vladaricu ili kraljicu iz dječijih bajki. Bila je vrlo slična Izi, mada mnogo ljepša, ili se to Aleksi samo učini. Možda su njihove žene sve slične jedna drugoj. Na njega niko nije obraćao pažnju, i on se nakašlja tiho ne bi li ga iko primjetio. Onaj muškarac, koji je do maloprije bio starac Wizard, okrenu se prema djetetu. Potpuno je zaboravio na dječaka kojeg je poveo sa sobom.
Нема коментара:
Постави коментар
Voljela bih da znam Vaše mišljenje o mojim temama, hvala!