PRIJATELJI DJETETA...


ČOVJEK JE NAJVIŠI KADA SE SAGNE DA

POMOGNE DJETETU- PREDSJEDNIK NICKSON


Gordana Vuksanović- Momčilović
Tivat, Montenegro
Želiš li biti u mislima djeteta sutra, trebaš biti sastavni dio njegova života danas!- Ajzenhauer Ovaj sam Blog namijenila našima najmlađima, njihovim roditeljima i svima onima koji će to tek biti, ili jednostavno vole dječiji svijet! Želim sa Vama da podijelim svoja roditeljska iskustva, probleme, strahove, i naravno sve svoje radove! Nadam se da ćete uživati i biti sastavni dio RADOSTI U OKU, hvala dragi moji prijatelji!!!

20. 4. 2010.

PLANETA BERBEN , ILI PRONAĐENI RAJ

Prstom je pokazao u pravcu u kojem se ukaza velika, raznobojna svijetlost, koja se pojavila niotkud. Bila je polukružna i činilo im se da nebo, koje je do tada bilo mrko i modro, gori. Milioni malenih iskrica frcali su iz toga čudesnoga kruga poigravajući se kroz svemir. Unutrašnjost , te goruće lopte, bila je bjeličasta i polako se počela rastvarati. Otvarala je svoju utrobu da bi kroz nju propustila oca i sina, velikane ove, dobro skrivene planete. Brod joj se polako primicao i djeca se uhvatiše za ogradu, naginjući se jedno preko drugog da što bolje vide ovaj fenomen.
- Joooooj, ovo je nešto najljepše što sam ikada vidjela. Žao mi je što nemam foto - aparat da fotografišem ovu čudesnu pojavu.- Uzvikivala je Ivana ushićeno, dok su ostalo troje djece ćutke posmatrali veliku,plamenu loptu kojoj su se primicali. Zašli su dovoljno blizu plamene kapije i brod jurnu kroz njezinu untrašnjost velikom brzinom. Da se nisu držali za ogradu, popadali bi na samo dno broda. Stezali su ogradu malenim rukama, a širom otvorene oči nisu mogle da se načude onome što vide. Svuda oko njih buktala je ljuta vatra kroz koju su bezbjedno prolazili. Mogla se osjetiti čudesna toplota, koja je prožimala, u svemiru, ozebla dječija tijela. Izašli su iz plamenog stomaka kapije i plovili kroz blijedu maglu čudnoga mirisa. Nije bio neprijatan, već miris koji do sada nisu osjetili. Neka mješavina svježega vazduha, vode, neba, prirode, miris koji im je punio nosiće i prijao im. Diže se magla, poput teške zavjese i pred njima puče pogled na cvjetno drveće i zelene poljane obasute neobičnim biljkama. Drveće je bilo nevjerovatno visoko i skoro je sezalo do samoga trupa broda. Krošnje su bile neobično malene, kroz koje se stidljivo naziralo šareno voće. Od silnog iznenađenja, po prvi put, ni jedno od njih četvoro nije progovaralo. Krivili su usne, upirali prstom, ispuštali neke čudne glasove i vukli Kevina za rukav haljine. Gledao ih je sa puno sreće i zadovoljstva i pustio da dožive ovaj prvi susret sa planetom na pravi način, kako samo djeca to umiju. Aleksa u daljini ugleda kućice i iz svega glasa poviče od uzbudjenja.

Нема коментара:

Постави коментар

Voljela bih da znam Vaše mišljenje o mojim temama, hvala!