Moj je život čaroban!!!

Znam šta ćete pomisliti: Rođena pod sretnom zvijezdom! Ali, nije tako... Imam ja kao i većina odraslih svoje "veeelike" muke, neriješive probleme, dileme, i stvari koje me tište, ali... Zastadoh prije neku večer i shvatih da moj život jeste čaroban! Pa, kako može biti čaroban, ako u isto vrijeme imam probleme, muke, i jade??? Poludjela žena!- pomislio bi svako, ali sada ću Vam objasniti: Moj dan satkan je od pogleda, dragih pogleda koji miluju i koji mi se dive! U tim pogledima pronađem puno ljubavi koja je danas rijetkost! U njima vidim svoje kvalitete i to mi daje snagu! Moje večeri prođu u slatkim razgovorima, koji meni liče na cvrkute ptica, i moram da Vam priznam: svašta ja tu doznam, npr: doznam kako se zovu te ptičice, šta sanjaju i vole, kako provode vrijeme, sa kim vole da se igraju i koju pjesmu najrađe cvrkuću! To malo jato toliko me razveseli i ponese na radosnim krilima svojim, da mi ništa više od toga u tom trenu ne treba! Zaboravim na sve one probleme, i muke odraslog čovjeka i opet na tren postanem dijete, veselo, razigrano dijete, sa veeelikim osmjehom na licu! Da, pogodili se... govorim o djeci, ali ne običnoj djeci već onoj koju srećem na svojim promocijama i predstavama! Ooo Božeee, kako sam ja blesava! Pa, ne postoje obična djeca, jer su sva djeca posebna i svako je dijete na svoj način posebnije! Ipak, moram biti iskrena pa priznati da ponekad sretnem djete ili djecu koja me u pravom smislu riječi ostave bez teksta, bez daha, ali me isto tako učine vrlo ponosnom, pa čak i pomalo rastuže! Upravo to mi se dogodilo prije dvije večeri u Igalu gdje upoznah dvije sestre, dva divna anđela, koja se u me isti mah ostavile bez teksta, učinile ponosnom, ali i rastužile! Ovo zadnje neka bude moja tajna ( znate, odrasli su puni tajni), a sve ostalo ću Vam objasniti! Od Ive i Ane čuh najljepšu interpretaciju pjesmice o Petru Panu, i najljepše izrecitovanu pjesmu Alekse Šantića: Boko! Mala tijela, a veliki umovi... dječiji pogledi, osmjesi, i izrazi na licu koje ću pamtiti cijelog života, a tako veliki problemi! I rastužih se... i nasmijah se, i skoro zaplakah, što od sreće, što od nepravde koju Bog ponekad učini nevinima, i bila sam ponosna...