Mane i prednosti vrtića...

Moja djeca nikada nisu htjela ići u vrtić, odnosno, kćerka je krenula čitavih sedam dana, i odustala, a sin nije ni toliko! Na moju veliku žalost!! Pristalica sam vrtića, i smatram da djecu sa nevršenih 4 godine treba upisati u vrtić! Prije svega zbog same socijalizacije sa ostalom djecom, potom sticanja navike ustajanja ujutro, što je dobra priprema za školu, stvaranje radnih navika, i privikavanje na vrijeme provedeno van kuće! Vrtić je ustanova edukativno zabavnog karaktera, u kojoj djeca razvijaju svoje psiho- fizičke sposobnosti, motoriku, i pripremaju se za neke osnovne školske obaveze! Nije slučajno zašto se predškolska grupa zove upravo tako, dakle, djeca se pripremaju za predstojeće školske obaveze... U svakom pogledu vrijeme provedeno u vrtiću korisno je i djeci i majkama! Djeca stiču nove prijatelje, sa kojima  će pohađati i osnovnu školu, nauče na život u zajednici, i kako se ponašati prema drugu i drugarici! Odlična priprema na neke godine koje slijede, a koje su prepune obaveza! Sjećam se kako je teško bilo mom sinu kada je dospio u odjeljenje među djecu koja su se poznavala iz vrtića! On je tu bio outsider, jedan od malobrojnih koji u vrtić nije išao, i teško je sklopio nova poznanstva! Kada bi mogla vratiti vrijeme nazad, to bi bila moja prva greška koju bi ispravila... Često se od roditelja može čuti: Vrtić ili škola mi je pokvario dijete!!!!- Hmmm, moja su djeca velika, kćerka je srednjoškolac, i ne mogu reći da je i jedno od njih dvoje "bolovalo" od tog sindroma! Ipak, to su neki sitni propusti u roditeljskom ponašanju, koje je najlakše pripisati edukativnoj ustanovi! Djeca se po nekom nepisanom pravilo ponašaju po principu kopiranja osobe kojoj nisu slični, pa tako uglavnom imaju primjer u svojoj neposrednoj blizini drugog djeteta kom se podsvjesno dive, ma koliko to dijete nije savršeno! Često se to manifestuje identičnim ponašanjem, možda psovkama, mangupisanje... Ipak, ono što je prvoshodno važno kada primjetimo takav vid ponašanja, a koji nam se pri tom ne sviđa, jeste da ga u samom staru korigujemo, jer su to prvi signali da je dijete povodljivo, i da će kasnije imati za primjere mnogo teže, i ozbiljnije slučajeve!  Roditeljski dom oaza je za sve lijepo što dijete nauči, ali je i mračni tunel iz kog dijete crpi sve naše poganluke! Roditelji, i odrasle osobe koje u taj dom dolaze, treba da budu djetetu smjernica ispravnog ponašanja, govora, manira, rezona u donosu na druge ljude! Putokaz koji će dijete usmjeriti na pravi put odrastanja... Dakle, ako psujete i dijete će da psuje, ako se ponašate bahato i ono će biti bahato, ako ne pokazujete poštovanje prema ukućanima, možete očekivati upravo isto od djeteta, ako se prema starijima odnosite na rđav način, doživjećete to od djeteta jednog dana! Djeca su  "mali mozgovi, ali veliki upijači", i sve što ih okružuje, ili što čuju, djeca memorišu i pohranjuju u svoju bazu podataka! Vremenom podatci izađu na površinu i tada bude kasno! Sve navike odrasli prenose na svoju djecu, od nekih malih, skoro neprimjetnih stvari, do onih vezanih za karakter, ili manir! Djeca od odraslih nasljeđuju ukus prema muzici, stav prema umjetničkim djelima, i na taj način razvijaju prve afinitete! Izbor emisija koje se u kući gledaju u mnogo čemu utiče na razvoj psihe djeteta, na njegovo osnovno obrazovanje, pa samim tim određuje kakvo će dijete jednog dana biti čovjek! Od ranog djetinjstva važno je djeci usaditi osjećaj za prave vrijednosti, ne dozvoliti sebi da se pred djetetom ponašamo prostački, i da nam sastavni dio dana bude nešto zbog čega ćemo se sutra stidjeti i pitati se: Gdje si to naučio? Zabluda je da djeca u vrtiću stiču manire, djeca u vrtiću manire djele sa ostalom djecom, a ti su maniri stečeni u roditeljskom domu! Ono što sigurno nauče jedni od drugih jesu neke "cake", "fore" ( da se izrazim žargonski), nešto što je njima u trenutku zanimljivo, ali nikako  generalno ponašanje! Za to su zaduženi roditelji!!! I upamtite; vrtić nije odgojno vaspitna, već obrazovna ustanova! Vrtić nije zadužen za vaspitavanje naše djece, to je dužnost roditelja, niti vaspitačica može i smije da zamijeni majku i primjenjuje vaspitne mjere! Vrtić je mjesto gdje se djeca druže, uče prva slova, slažu prve kocke, razvijaju motoriku, pripremaju se za život u zajednici sa ostalom djecom! Roditelj je vaspitač, vodič kroz odrastanje, smjernica koju dijete treba da slijedi, i upravo ponašanje roditelja dijete će kopirati! Zato, svaki put kada pred djetetom opsujete, ili se ne ponašate primjerno, očekujte sutra od tog malog bića isto ponašanje! Muzika koju slušate, filmovi koje pred djetetom gledate, emisije koje su svakodnevno prisutne u vašem domu, stav prema drugim ljudima, odnos prema prijatelju, pozorištu, hrani, vaše dijete gradi u ispravnog ili djelimičnog čovjeka, možda čak prostaka! I na kraju, upamtite: dijete u vrtiću provede četiri sata, a u kući dvadeset...