Djevojčice i dijademe...

Nikada nisam voljela izbore za miss, mistera, mokrih majica, toplesa, modela, a jedan od razloga je što nikada ne pobijede najljepši! Smatram to degradacijom ljudskih bića i to bi definitvino ukinula! Ne volim ni izložbe pasa, ali ajde de... mogu da podnesem! Međutim, ono što sam gledala sinoć duboko me zabrinulo! GLITZ-ovo lice godine u kategoriji djece: od 0- 23 mjeseca, i druga kategorija od 2- 5 godina!!! Strašno, ne mogu da se dolučim koja me kategorija više pogodila!

Nekolicina jako debilih mama poče da dovodi djecu na takmičenje! Djeca su nervozna (naročito oni mali, mali), plačkava, nemirna, hoće kući, ali majke to vješto ignorišu gledajući u nekom drugo pravcu, šarajući pogledom po konkurenciji... Sjetih se prizora iz Doma zdravlja kada vlada neka epidemija, pa djeca masovno obole, i vrište pod temperaturom u čekaonici... Pripreme počinju: mali dječaci obučeni u odijela, vježbaju posljednje korake pred nastup, dok u pozadini majčin glas daje upute! Izlaze i prvi takmičari, oni najmlađi, neki su toliko mali da ih roditelji nose! Oni koji znaju hodati vrte se u krug, krevelje, plaze, neće da slušaju, neće da se poklone publici, bježe majkama iza nogu! Odlaze dječaci, mame se ljute, grde ih i tresu za ramena! Jedna se hvali kako joj sin od 2 godine ne preskače takmičenja po Americi, kako pobjeđuje, i nema premca dok dječak iza njenih leđa vuče neku igračku za uši...Pravi show man!!!!
I napokon pokazuju pripremu "starijih" djevojčica: šminkanje ( sa sve podlogom), vještačke trepavice, posljednje upute! U kadaru se pojavljuje ogrooomna mamina glava objašnjavajući gledaocima kako je njena kćer rođena za show biz ( to je valjda ona procjenila), kako obožava to što radi, i da je jako ambiciozna... Hmmm, pogled na djete koje vrišti dok joj vižistkinja pokušava ugurati šnale u vještaku kosu, zaista potvrđuje majčine riječi! Dijete plače, skiči, urla, dok majka govori: razmazaće ti se maskara, pokvarićeš puder... Druga garderoba; majka plavuša, duge, duge kose, velikog osmjeha, plavih očiju, ispeglanih bora, sa velikim grudima: ALFA- BETA- GAMA sestra, ili neka koledž navijačica... dijete ružno( izvinite, ali jače je od mene), ista priča, perika, vještačke trepavice, šminka... od čestog šminkanja operutala joj se koža u predjelu podočnjaka, ali nema veze: Važna je lova! Da li napomenuh da je nagrada 1 000 evra??? Da, da... cijelo bogatstvo!!! I konačno počinje show: izlazi djevojčica čiji je vlasnik debela, debela majka, vrti se u krug, neprirodno šireći lice u osmjeh, maše, zapinje, okreće se- majka pri tom gestikulaira: Pošalji poljubac, što dijete zaboravlja i odlazi sa scene... tako druga, i treća... Sljedeća takmičarska tačka je plesne prirode! Izlazi djevojčica koja zaboravlja koreografiju: dijete je u šoku, plače, vrišti, odlazi sa scene, dok je debela majka vraća, grdi, tjera da ide nazad... Vraća se uplakana curica, počinje da igra dok joj majka  govori da mješa, da trese... Meni pada mrak na oči! Takmičenje se završilo i pobjedi djevojčica operutanih podočnjaka čiji je vlasnik BETA- GAMA mama... plač na sve strane, neutješan dječiji plač, majke stoje ćutke, ni ne pokušavajući utješiti svoju poraženu djecu...Grozno!!!! Pitam se; koliko smo postali neodgovorni pa smo djeci počeli da uskraćujemo pravo da budu djeca? Koliko naših komplexa djeca treba da akumuliraju da bi se mi konačno izlječili? Posmatrala sam mala tijela u pomalo perverznoj odjeći i pitah se; u kakve će djevojke izrasti te curice? I na koncu ono najbitnije; po kojim će kriterijumima birati bitne stvari, ljude, odgovornosti... Njima će definitivno ljepota biti prioritet u svakoj situaciji, pod uslovom da im jednog dana neki masni kamiondžija u kog se budu zaljubile ne promjeni lični opis!!! Iz mog ugla, postavila sam slike djevojčica kojima su majke utabale stazu pod nazivom: Prospat!!!