U susret srednjoj školi...

Bezbrižni dani u klupi osnovne škole sve su bliži kraju! Kada se vratim u nazad, mnogo godina u nazad, sjetim se upisa u srednju školu, i treme koju sam osjećala, straha od neuspjeha, i iščekivanja rezultata prijemnog ispita! Sada me čeka isto to, samo u aranžmanu moje starije ćerke! Nekako mi se čini da su naše generacije imale jasnije ciljeve, želje, i određene afinitete prema eventualnom budućem zanimanju, a možda se i varam! Možda smo samo imali uži izbor svega, pa tako i srednjih škola! Današnja djeca kao da nemaju određenu viziju ničega, pa tako ni želje koju bi školu pohađali!  Svakodnevno promjenimo neku novu školu,dileme, trileme, nejasna obrazloženja zašto neće tu, i još nejasniji argumenti zašto se vidi baš u toj drugoj, sve više zbunjuju i djecu i roditelje! A školske ustanove? Toliko malo rade na tome da pomognu djetetu u odabiru onog zanimanja za koje imaju najviše afiniteta, i najviše mogućnosti pri budućem ostvarenju uspješnog čovjeka. Odštampane knjige sa ponudama i uslovima upisa, te broju prijemnih kandidata, kruže iz ruke u ruku, i od mnoštva zanimanja koje se u njoj nalaze, meni u oko upade samo jedno! Savjetnik za roditelje, koji kaže:

- nikako ne nametati djetetu svoju volju pri odabiru škole:

- upisati školu za koju djete ima najviše afiniteta i talenta 

- ne mješati se i ne spriječavati dijete ukoliko želi određeno zanimanje 

- odabrati školu u odnosu na psihofizičke sposobnosti, te do tada pokazan uspjeh u savladavanju gradiva

Aha...i tako od mnoštva zanimanja moja kćer odabere solo pjevanje!!!!! Ima djete talenta, muziku voli, uz umjetnost raste, ali u srednju muzičku školu, odsjek solo pjevanje, primaju samo četiri učenika!!!!! Sve i da potegnem neku vezu, što ću na koncu i morati, pitam se šta će da radi sa solo pjevanjem u životu? Mislim, pjevačica može biti uvijek, ako prifali za golu egzistenciju, jel, ali kako odabrati zanimanje od kog će lijepo, i normalno jednog dana živjeti, i kojim će se moći izdržavati, kada je sve tako relativno, sa poremećenim normama i pravilima uspješnosti, sa školom ili bez! Nađem ja nekolicinu zanimljivih i unosnih zanimanja u toj knjizi, recimo: špediter- carinik, upravno- pravno administrativna, fizikalni terapeut, ali...ono što je problem u cijeloj priči jeste, što niko tu našu djecu nije u toku školovanja, naročito zadnjeg razreda, uputio u određena zanimanja, održao im edukativni čas gdje se ista vrše, kako, pod kojim uslovima, pa se i svaki dalji razgovor tu i završava...Svakoga dana pojavi se neka nova srednja škola, a prave vizije nekog sutra nigdje! Ostaje nam solo pjevanje, jer kako kaže priručnik, za to mi djete ima talenta, pa ćemo hvatati vezu i moliti Boga da ne bude ispod crte! U svakom drugom slučaju, bit će samo jedna u nizu nezadovoljnih na svom radnom mjestu, jednoga dana kada stasa u odraslog čovjeka! Eto, ja malo da podijelim tegobu sa Vama...hvala!